Funkcijska anatomija žvačnog sustava bitna je za razumijevanje nastanka, uzroka i liječenje poremećaja žvačnog sustava. Po funkciji i specifičnosti tkiva koje ga čine cjelokupni žvačni sustav dijelimo na nekoliko morfološko-funkcijskih cjelina:

• zubi i njihov potporni aparat
  
• temporomandibularni zglobovi i
  
• koštana tkiva
  
• neuromuskularni sustav
  
• sluznice i žlijezde

Međusobne interakcije tih cjelina omogućuju nesmetane zadaće postavljene pred žvačni organ:

• žvakanje hrane
  
• probavu
  
• gutanje
  
• govor
  
• estetika lica i zubi

Slika 1 funkcije i komponente žvačnog sustava

U prvom poglavlju sažete su najbitnije anatomske, histološke i fiziološke značajke zdravog žvačnog sustava. Proučite ih pažljivo jer su temelj razumijevanja dijagnostike i prepoznavanja patoloških procesa u žvačnom sustavu. U drugom poglavlju obrazloženi su funkcijski poremećaji u žvačnom sustavu, te je prema modernim shvaćanjima izložena njihova dioba, patofiziološki mehanizmi i dijagnostički poremećaji. Treće poglavlje namijenjeno je prikazu različitih terapijskih metoda i pristupa i prikazu njihove uporabe u kliničkom radu. Uz posljednje poglavlje vezani su i principi primjene gnatoloških znanja u drugim disciplinama stomatološke znanosti: protetici, ortodonciji,parodontologiji, kirurgiji i drugima.

ŽVAČNI SUSTAV

Mastikatorni sustav je funkcijska cjelina koja se sastoji od različitih komponenti:

• zubi i njihovih susjednih i potpornih struktura
  
• čeljusti
  
• temporomandibularnih zglobova
  
• mišića vezanih uz mandibulu, usne i jezik,
  
• vaskularnog i neuralnog sustava ovih tkiva

Slika 2 Prikaz svih komponenti žvačnog sustava

Mišići potaknuti živčanim impulsima iz CNS izvršavaju različite funkcijske zadaće. Čeljusti, temporomandibularni zglob (TMZ) sa pripadnim ligamentima te zubi i njihov potporni aparat čine pasivne komponente žvačnog sustava. Usklađena aktivnost svih komponenti ima važnu ulogu u održavanju zdravlja i funkcijskog kapaciteta mastikatornog sustava. Žvačni sustav izložen je stalnim promjenama koje utječu na njegovu stabilnost. Adaptacijski mehanizmi na funkcijsko trošenje zubne supstance (kompenzatorna erupcija zuba, mezijalni pomak, promjena okluzijskog oblika) primjer su nastojanja za održavanjem funkcijske ravnoteže sustava tijekom života.
Konstitucija stomatognatog sustava pokazuje ovisnost o frekvenciji i snazi funkcijskih podražaja tijekom razvoja i održavanju fiziološkog statusa te čini osnovu otpornost sustava na moguće povrede.