ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA POLOŽAJ I MORFOLOGIJU ZUBA

Položaj zubi u čeljustima i njihov oblik određen je genetskom determinantom, odnosima između obraza i jezika ravnotežom sila mišića obraza i jezika, temporomandibularnim zglobovimam i kostima čeljusti, silama žvakanja te različitim silama koje djeluju tijekom rasta i razvoja.

Zubi se unutar zubnih lukova nalaze u neutralnom položaju u kojem je djelovanje svih sila izjednačeno ili približno jednako nuli.

Slika 1 Neutralni prostori u ozubljenoj čeljusti - označeno plavo

Sile mišića obraza i jezika omogućavaju pravilno pozicioniranje u vestibulooralnom smjeru. Različiti poremećaji u djelovanju tih sila utječu i na položaj zubi u čeljusti te njihove međusobne odnose.
Sile funkcije - žvakanja, gutanja i govora također određuju pozicioniranje zuba. Svi zubi imaju tendenciju mezijalizacije koju u normalnim uvjetima sprečavaju kontaktne točke, odnosno plohe. Ta tendencija naročito je izražena pri gubitku kontaktne točke gdje brzo dolazi do pomicanja zuba prema mezijalno ili naginjanja zuba.
Vertikalnu poziciju zubi određuje njihov međusobni kontakt. Nedostatak ili prisutnost tog kontakta također pomaže ili omogućuje pomicanje zubi u ostalim pravcima. Nije neuobičajeno da nakon gubitka antagonističkog kontakta dolazi do izrastanja zuba koja ubrzo narušava harmoniju cjelokupnog žvačnog sustava.

Okluzalne plohe zubi i incizalni bridovi prednjih zubi prilagođeni su njihovoj funkciji te njihov oblik i harmonično uklapanje u cjelokupni žvačni organ također ovisi o silama koje tu djeluju. Izvor sila jest u funkciji žvačnog organa, a funkcija se ostvaruje pomicanjem donje čeljusti. Stoga je bitno upoznati čimbenike koji određuju ili djeluju na funkcijsku morfologiju zubi.

Okluzalne plohe zubi građene su u skladu sa svojom funkcijom. Na svakom zubu prepoznajemo radne kvržice (potporne) i kvržice vodilje. Radne kvržice prepoznajemo po njihovim većim dimenzijama i većoj zaobljenosti. Baza tih kvržica obuhvaća često i 2/3 bukolingvalnog promjera zuba. U gornjoj čeljusti to su palatinalne kvržice a donjoj bukalne i odgovorne su za održavanje visine između čeljusti te imaju primarnu ulogu u usitnjavanju hrane. Kvržice vodilje manjih su dimenzija i oštrije te sudjeluju u pozicioniranju mandibule u položaj maksimalne interkuspidacije. Radne ploha (okluzalni stol, ploha mastikacije) na kojoj se događa usitnjavanje hrane proteže se od vrha vestibularnih kvržica do vrha lingvalnih kvržica te obuhvaća oko 50-60 % okluzalne plohe zuba u bukolingvalnom smjeru.

Slika 2 Okluzalni stol na molaru

POLOŽAJ ZUBI U ZUBNIM LUKOVIMA

Svaki zub u zubnom luku u specifičnom je odnosu prema susjednim zubima i čeljusti. Zbog većih dimenzija prednjih maksilarnih sjekutića zubni luk gornje čeljusti nešto je veći od luka donje čeljusti no to često zna biti kompenzirano i manjim dimenzijama maksilarnih umnjaka. Sam položaj zubi uvjetuje i drugačiji izgled zuba u horizontalnoj ravnini te maksilarni luk nalikuje više elipsi dok mandibularni luk ima oblik parabole.

Slika 3 Oblici čeljusti - gornji luk oblika elipse i donji luk oblika parabole

Gledano u sagitalnoj ravnini svi zubi u mandibuli i frontalni zubi u maksili nagnuti su prema mezijalno, odnosno dentalne osi (osi provučene kroz njihove korijene) usmjerene su prema naprijed u odnosu na okluzalnu ravninu. Od područja prvog premolara takvo stanje u maksili se mijenja i postaje obrnuto, odnosno dolazi do naginjanja dentalnih osi prema distalno.

Slika 4 Nagnuća dentalnih osi zubi prema okluzalnoj ravnini

U frontalnoj ravnini maksilarni stražnji zubi imaju lagano naglašenu bukalnu inklinaciju dentalne osi. U mandibuli stražnji su zubi nagnuti prema lingvalno, dok prednji lagano divergiraju od sredine.
Takav položaj zubi omogućuje pravilne okluzijske kontakte između inače "nekongruentnih" lukova.
Kao posljedica tih međusobnih odnosa definiramo 2 krivulje koje opisuju položaj okluzalnih ploha zubi u trodimenzionalnom okruženju:

Speeova krivulja - određena je okluzalnim površinama zuba, prati nagib vrhova kvržica od donjih anteriornih zuba do bukalnih vrhova kvržica posteriornih mandibularnih zuba
Wilsonova krivulja - prolazi frontalnom ravninom i povezuje vrhove molara, ona se mijenja od područja prvog do trećeg molara, a i prema istrošenosti zuba. Može zbog abrazije okluzalnih površina postati i negativna, odnosno konveksna.
Monsonova krivulja - nastaje spajanjem Speeove i Wilsonove krivulje te je ustvari sliči dijelu kalote kugle a ne krivulji.

Slika 5 Speeova krivulja (lijevo), Wilsonova krivulja (desno)