Strukture koje kontroliraju mandibularne kretnje podijeljene su u dvije grupe:

• one koje utječu na kretnje prednjeg dijela mandibule
  
• one koje utječu na kretnje stražnjeg dijela mandibule

Temporomandibularni zglobovi smatraju se posteriornim faktorima kontrole, a prednji zubi anteriornim faktorima kontrole. Stražnji zubi nalaze se između tih kontrolnih čimbenika i zato su pod jednakomjernim utjecajem i prednjih i stražnjih čimbenika. Promjene u anatomiji TMZ-a i prednjih zubi mogu utjecati na promjenu oblika kretnji mandibule.

Slika 1 Utjecaj anteriornog i posteriornog vođenja na visinu kvržica

Kut nagiba kondilne staze (alfa) i nagib kraka prema tijelu mandibule (delta) čimbenici su posteriorne kontrole, a kut incizalnog vođenja (beta) je anteriorna kontrola kretnji mandibule. Kut gama funkcija je kutova alfa, beta i delta, te se ovisno o promjenama tih kutova mijenjaju se i vrijednosti kuta gama. Prosječna vrijednost kuta alfa (nagiba kondilne staze) je 35 stupnjeva, a kuta beta (kut incizalnog vođenja) 45 stupnjeva.

Okluzalne površine posteriornih zubi sastoje se od niza kvržica koje imaju i vertikalnu i horizontalnu dimenziju. Kvržice imaju konveksne grebenove koji se razlikuju nagibom (vertikalna dimenzija - komponenta) i smjerom (horizontalna dimenzija - komponenta). Mandibularna kretnja se sastoji iz obaju navedenih komponenti, a njihov je odnos važan u istraživanju utjecaja mandibularnih kretnji na okluzalnu morfologiju. Vertikalna komponenta funkcija je superoinferiorne kretnje mandibule. Horizontalna komponenta funkcija je anteroposteriorne i laterolateralne kretnje mandibule.

Slika 2 Odnos visine kvržice zuba prema različito definiranim okluzalim ravninama (HRP - referentna (horizontalna) ravnina, PO1 ravnina s oštrijim kutevima anteriorne i posteriorne kontrole, PO2 - ravnina s tupljim kutevima anteriorne i posteriorne kontrole

U idealiziranim uvjetima kada je iznos kuta anteriornog i posteriornog vođenja jednak 45 stupnjeva i posteriorni zub se pomiče u odnosu na horizontalu pod jednakim kutom. Međutim, ako je odnos posteriorne i anteriorne komponente vođenja drukčiji, tada je i ravnina okluzije drukčija. U prvom slučaju (PO1) ta je ravnina nagnuta pod kutom od 25 stupnjeva od referentne (horizontalne) plohe kvržice stoga kvržice tih zubi moraju biti niže da ne bi došlo do interference. Nasuprot tome ravnina PO2 je u odnosu na referentnu plohu kvržice pod kutom od 60 stupnjeva što omogućuje postojanje viših i oštrijih kvržica bez interferirajućeg kontakta.
Morfološke karakteristike svakog stražnjeg zuba moraju biti u harmoniji sa zubima antagonistima i to pri svim ekscentričnim kretnjama mandibule. Zbog toga je precizna morfologija zuba pod direktnim utjecajem puta kojim se mandibula kreće.

Slika 3 Odnos morfologije prema zakrivljenosti Speeove krivulje (manja zakrivljenost krivulje /veći radius/ omogućava više kvžice, manja zakrivljenost krivulje (manji radijus) traži tuplje kvržice)

ODNOS PROTRUZIJSKE KRETNJE I MORFOLOGIJE OKLUZALNE PLOHE

Na protruzijsku kretnju utječe uglavnom anteriorna komponenta jer u normalnim odnosima u doticaju su samo prednji zubi: U odraslog čovjeka vrijednosti horizontalnog preklopa iznose 1-2 mm, a vertikalnog 2-3 mm. Povećani horizontalni preklop dovodi do tupljeg kuta anteriornog vođenja, manje vertikalne komponente mandibularnog puta i posljedično potrebe za tupljim posteriornim kvržicama. Povećani vertikalni preklop dovodi do oštrijeg kuta anteriornog vođenja, veće vertikalne komponente mandibularne kretnje i omogućava strmije posteriorne kvržice.

Slika 4 Preklop prednjih zubi - VP - vertikalni preklop, HP - horizontalni preklop

Odnosi nagiba zubi i pripadajućih vrijednosti horizontalnog i vertikalnog preklopa

1. normalni nagibi zubi sa normalnim vrijednostima preklopa
   
2. povećan nagib zubi, smanjen vertikalni preklop i povećan horizontalni preklop
   
3. smanjen nagib zubi, povećan vertikalni preklop i smanjen horizontalni preklop

Slika 5 Primjeri različitih vrijednosti vertikalnog i horizontalnog preklopa prednjih zubi

ODNOS LATERALNE TRANSLACIJSKE KRETNJE I MORFOLOGIJE OKLUZIJSKE PLOHE

Lateralne kretnje u međuovisnosti su sa visinom kvržica i njihovim smjerom pružanja. Morfooklzijske komponente u lateralnoj kretnji pod utjecajem su i prednjeg i stražnjeg kontrolnog čimbenika.

Slika 6 Utjecaj Bennettove kretnje na morfologiju zubi (crno - bodili pomak mandibule u početnom dijelu kretnje mandibule, crveno - kontinuiran pomak rotirajućeg kondila tijekom lateralne kretnje mandibule)

U početnom dijelu lateralnih kretnji moguć je bodili pomak (čisti lateralni pomak mandibule) koji diktira visinu posteriornih kvržica. Kad postoji veliki lateralni pomak u ranoj fazi kretnje (immediate side shift) on ima veliki utjecaj na okluzalnu morfologiju posteriornih zubi jer zahtjeva niže kvržice i veću mogućnost kretnje u centriku.
Ako je lateralna translacijska kretnja kontinuirana (progressive side shift), a maksilarne i mandibularne kvržice su unutar funkcijskog raspona, veličina i smjer lateralne translacijske kretnje ima mali utjecaj na okluzalnu morfologiju.
Visina kvržica i dubina fisura ovise i o vertikalnoj kretnji rotirajućeg (neradnog) kondila za vrijeme lateralne translacijske kretnje. Npr. laterosuperiorna kretnja rotirajućeg kondila zahtijeva kraće posteriorne kvržice, nego čista lateralna kretnja. Lateroinferiorna kretnja omogućuje više posteriorne kvržice nego čista lateralna kretnja. Smjer u kojem putuje rotirajući kondil utječe na smjer laterotruzijskog i mediotruzijskog puta kvžica i samim time na smjer pružanja kvržica. Ako rotirajući kondil putuje anterolateralno, kut između latero- i mediotruzijske puta se smanjuje, a ako se kondil pomiče lateroposteriorno, generirani kut se povećava.

Slika 7 Utjecaj udaljenosti kondila na mediotruzijski i laterotruzijski put kvržica i njihov smjer pružanja

UTJECAJI HORIZONTALNE KOMPONENTE MANDIBULARNE KRETNJE NA OKLUZIJSKU MORFOLOGIJU

Horizontalne komponente mandibularnih kretnji utječu na smjer kvržica i fisura okluzalnih površina, a također i na položaj kvržica. Svakoj centričnoj kvržici određen je laterotruzijski i mediotruzijski put po njoj antagonističkom zubu. Svaki put kvržice predstavlja dio luka koji opisuje kvržica rotirajući oko vertikalne osi radnog kondila. Što je veća udaljenost zuba od osi rotacije, veći je kut između laterotruzijskog i mediotruzijskog puta.
Odnos zuba prema mediosagitalnoj ravnini utječe na laterotruzijske i mediotruzijske putanje koje na zubu čini suprotna centrična kvržica. Što je zub udaljeniji od mediosagitalne ravnine, kut između laterotruzijske i mediotruzijske kretnje je veći.
Najveći kut između latero- i mediotruzijske putanje imat će zubi koje se nalaze u dentalnom luku najudaljeniji i od rotirajućeg kondila i od mediosagitalne ravnine.
U pravilu se udaljenost od rotirajućeg kondila brže povećava nego što se smanjuje udaljenost od mediosagitalne ravnine. Stoga zubi u anteriornom području (premolari) imaju veći kut između latero- i mediotruzijske kretnje nego zubi locirani posteriornije (molari).

Veća udaljenost između lijevog i desnog kondila povećava i udaljenost između kondila i zuba te kondila i mediosagitalne ravnine, što povećava kut između laterotruzijskih i mediotruzijskih kretnji.

Vertikalne determinante okluzalne morfologije
(utjecaj na visinu kvržica i dubina fisura)

Horizntalne determinante okluzalne morfologije
(utjecaj na visinu i smjer pružanja kvržica i fisura)