online
priručnik


       2.0 TEMPOROMANDIBULARNE DISFUNKCIJE (TMD)
 

Parafunkcije



1934. godine Dr. James Costen - otorinolaringolog uočio je povezanost između simptoma koji su se javljali u području oko uha sa promjenama u denticiji. Iako pobijani ti radovi izazvali su pozornost u stomatološkim krugovima i doveli do primjene udlaga za povišenje zagriza. Pedesetih godina prošlog stojeća započinju značajnija znanstvena istraživanja tog problema. Šezdesetih i sedamdesetih godina pažnja se usmjerava na okluziju kao primarni čimbenik u nastanku i progresiji poremećaja. U osamdesetima pažnja se posvećuje intrakapsularnim uzrocima bolnih poremećaja u stomatognatom sustavu. Tek u novije vrijeme napori istraživača diljem svijeta ukazuju na složenost i multifaktorijelnost temporomandibularnih poremećaja.
Tijekom tog vremena sam naziv za tu skupinu poremećaja doživio je niz promjena. Počevši sa Costenovim sindromom - nazvanim u čast autora koji ga je prvi upisao do poremećaja TMZ, disfunkcija TMZ, funkcijskih poremećaja TMZ predloženih od Ramfjorda i Asha koji su naglasak stavljali na ulogu TMZ-a. Drugi termini poput okluzomandibularnog poremećaja, mioartropatije TMZ-a te miofascijalni bolni disfunkcijski sindrom i temporomandibularni bolni disfunkcijski sindrom naglašavali su povezanost simptoma za drugim etiološkim čimbenicima. Neki autori smatrali su sve te termine preisključivima i preuskima pa je predloženo da širi i općenitiji pojam kraniomandibularni poremećaji uveden u uporabu. Napokon je Bell 1982. predložio pojam temporomandibular disorders (TMD) koji je prihvaćen 1983. od strane Američkog stomatološkog društva i uglavnom se uvriježio u periodici. Nastojeći očuvati akronim TMD taj smo termin preveli na hrvatski jezik kao Temporomandibularne disfunkcije što i nije doslovni prijevod engleskog termina no u značenju je vrlo blizak originalu.
 


 
TOP