online
priručnik


       2.4 Denticijski i drugi poremćaji u funkciji žvačnog sustava
 

Parafunkcije



Denticija kao etiološki čibenik

Funkcijske kretnje donje čeljusti u zdravom i dobro adaptiranom stomatognatom sustavu pod direktnom su kontrolom okluzalnih čimbenika navedenim u prvom poglavlju. Međusobna povezanost tkiva stomatognatog sustava omogućuje promjenama u denticiji direktan utjecaj na ostala tkiva. Npr., previsok ispun ili fiksni protetski rad provocirat će podražaj nociceptora u parodontu koji će dovesti do promjene u muskularnim engramima kojima će se pokušati izbjeći provocirajući čimbenik. Pojačana funkcija jednog ili više mišića može kao i sam bolni podražaj dovesti do gore spomenutih bolesti poput: protektivne ko-kontrakcije, miospazma i ostalih muskularnih poremećaj. Sam mišić može postati izvorom duboke boli sa svim komplikacijama koje taj problem izaziva. U drugom slučaju npr. artritična promjena TMZ-a može dovesti do snižavanja zglobnih površina kondila što dovodi do ortopedske nestabilnosti stomatognatog sustava koja se može odraziti u mišićnom sustavu ili na samim TMZ-ima. Postoje istraživanja koja pokazuju da i vrsta odnosno klasa okluzije može utjecati na patološke promjene u samom TMZ-u poput dislokacije zglobne pločice i sl. Čitav je niz mogućnosti putem kojih denticija može biti uzročnim ili provokativnim čimbenikom bilo kojeg od gore spomenutih entiteta TMD-a, stoga je nužno u potpunosti analizirati čitav stomatognati sustav kako bi se otkrili svi čimbenici koji utječu na patološku promjenu.

Kronična mandibularna hipomobilnost

Ankiloza

Posljedica trajnih adhezija u temporomandibularnom zglobu ili pripadnim ligamentima može biti ankiloza. Očituje se kao bezbolno ograničenje mandibularnih kretnji u svim smjerovima prisutno kroz dulji vremenski period. Histološki razlikujemo fibroznu ankilozu koja je najčešće posljedica traume TMZ-a i koštanu ankilozu koja nastaje kao posljedica infekcije.

Muskularna kontrakcija

Dijelimo je na miostatsku i miofibrotičku. Ponekad je teško razlikovati jednu od druge pa je ishod terapije ponekad od presudnog dijagnostičkog značenja.
Miostatska kontraktura nastaje kad se mišić dulje vrijeme u potpunosti ne relaksira. To je najčešće posljedica inzulta kojim taj mišić štiti oštećeno tkivo. Takva sekundarna kontrakcija često se nastavlja i nakon što je uzrok otklonjen. Karakterizira je bezbolno ograničenje kretnje - najčešće otvaranja usta. Može se izliječiti.
Miofibrotička kontraktura nastaje kao rezultat adhezija u samom mišiću ili između mišića i njegovih fascija. Pacijenti često nisu ni svjesni ograničenih kretnji donje čeljusti zbog dugog vremenskog razdoblja u kojem je ta promjena nastala. U etiologiji tog poremećaja najčešće je povreda tog mišića ili dugotrajna restrikcija normalnog opsega kretnji. Vrlo teško se liječi.

Impendanca koronoidnog procesusa

Pri otvaranju i zatvaranju usta koronoidni procesus prolazi između zigomatičnog luka i i posterolateralne površine maksile. Ako je koronoidni procesus predugačak ili postoji bilo kakva fibroza ili upalna promjena u tom području dolazi do zapinjanja koronoidnog procesa i ograničenja kretnji mandibule. U povijesti bolesti kao etiološki faktori najčešće su prisutni: trauma u spomenutom području ili infekcija spomenutog područja. Najizraženije je ograničenje u protruzivnoj kretnji.

Poremećaji rasta i razvoja

Poremećaji rasta i razvoja mogu nastati zbog niza razloga te mogu zahvatiti mišiće i kosti stomatognatog sustava. Najčešći poremećaji su: ageneza, hipoplazija, hiperplazija i neoplazija kosti te hipertrofija, hipotrofija i neoplazija mišića. Neoplazije moraju biti identificirane tehnikama vizualizacije stomatognatog sustava (bilo rendgenskim ili NMR-om) zbog mogućih zloćudnih promjena koje mogu nastati.


 


 
TOP