|
|
|
|
2.5 Parafunkcije | ||||||||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||||||||
|
|
Aktivnosti
stomatognatog sustava možemo prema njihovoj vrijednosti podijelit na funkcijske
i parafunkcijske. U funkcijske aktivnosti potpadaju sve kretnje donje čeljusti,
jezika i mišića stomatognatog sustava koje služe žvakanju, govoru i gutanju.
Parafunkcijske aktivnosti su one koje nemaju stvarnu funkciju već su posljedica
nepogodnih navika ili u CNS induciranih ekscitacijskih podražaja. Razlikujemo
dvije vrste parafunkcijskih aktivnosti: dnevne i noćne. U dnevne aktivnosti
ubrajamo stiskanje i škripanje zubima te čitav niza aktivnosti kojih osoba
nije ni svjesna: npr. grickanje jezika, obraza i usne, sisanje prsta, grickanje
olovke, grizenje noktiju, držanje telefona bradom i sl. U noćne parafunkcije
ubrajamo stiskanje čeljusti i ritmične kontrakcije žvačnih mišića tijekom
sna. Noćne parafunkcije nazivamo i bruksizmom. Funkcijske i parafunkcijske aktivnosti značajno se razlikuju. Funkcijske aktivnosti su koordinirane i strogo kontrolirane mišićne aktivnosti koje omogućuju stomatognatom sustavu obavljanje funkcijskih zadaća uz minimalne štete po sam sustav. Zaštitni refleksi osnovna su metoda kontrole pa su zbog toga funkcijske kretnje pod direktnim utjecajem okluzalnih čimbenika. Parafuncijske kretnje su pod glavnim utjecajem ekscitacijskih podražaja iz CNS-a i osoba ih najčešće nije ni svjesna, stoga ni kontrola zaštitnim refleksima često nije adekvatna. Za razliku od funkcijskih aktivnosti gdje su sile usmjerene uglavnom vertikalno kod parafunkcijskih aktivnosti sile su uglavnom usmjerene ekscentrično što ih čini teže podnošljivima i povećava potencijal oštećivanja žvačnog sustava. Uz parafunkcijske aktivnosti vrlo često je vezana i muskularna hiperaktivnost odnosno stanje povećane statične toničke kontrakcije mišića. Pacijenti se obično ne javljaju zbog samih parafunkcija već zbog posljedica do kojih dovode. Bruksizam Bruksizam je teško dijagnosticirati zbog njegove noćne prirode. Karakteriziraju
ga ciklički lateralni brusni pokreti tijekom noći, škripanje zubi, povišen
mišićni tonus i velike sile koje djeluju na stomatognati sustav. Prvi
simptomi su osjećaj ukočenosti čeljusti, bolovi u mišićima i umor koji
se javljaju nakon sna. Najizraženiji simptom ovisi o najslabijem dijelu
žvačnog sustava: muskularna TMD-a, intrakapsularni poremećaj ili oštećenje
zubi i parodonta (brusne fasete, parodontoze, abrazija i sl.). Etiologija
bruksizma nepoznata no vezana je uz ekscitaciju periferne muskulature
iz CNS-a. Emocionalni stres značajan je promocijski čimbenik i u nekim
slučajevima direktno utječe na intenzitet bruksizma. Ostali čimbenici
koji utječu na bruksizam prvenstveno oni okluzalne prirode predmetom su
daljnjih istraživanja. Konkluzivnih istraživanja o okluzalnim čimbenicima
kao uzročnim u nastanku bruksizma nema, no dosadašnja istraživanja pokazuju
aktivnost specifičnih okluzalnih okolnosti u promociji bruksističkih poremećaja. |
||||||||||||||||||||
 |
|
||||||||||||||||||||
|
TOP
|
 |
||||||||||||||||||||