online
priručnik


       2.5 Parafunkcije
 

Parafunkcije



Aktivnosti stomatognatog sustava možemo prema njihovoj vrijednosti podijelit na funkcijske i parafunkcijske. U funkcijske aktivnosti potpadaju sve kretnje donje čeljusti, jezika i mišića stomatognatog sustava koje služe žvakanju, govoru i gutanju. Parafunkcijske aktivnosti su one koje nemaju stvarnu funkciju već su posljedica nepogodnih navika ili u CNS induciranih ekscitacijskih podražaja. Razlikujemo dvije vrste parafunkcijskih aktivnosti: dnevne i noćne. U dnevne aktivnosti ubrajamo stiskanje i škripanje zubima te čitav niza aktivnosti kojih osoba nije ni svjesna: npr. grickanje jezika, obraza i usne, sisanje prsta, grickanje olovke, grizenje noktiju, držanje telefona bradom i sl. U noćne parafunkcije ubrajamo stiskanje čeljusti i ritmične kontrakcije žvačnih mišića tijekom sna. Noćne parafunkcije nazivamo i bruksizmom.
Funkcijske i parafunkcijske aktivnosti značajno se razlikuju. Funkcijske aktivnosti su koordinirane i strogo kontrolirane mišićne aktivnosti koje omogućuju stomatognatom sustavu obavljanje funkcijskih zadaća uz minimalne štete po sam sustav. Zaštitni refleksi osnovna su metoda kontrole pa su zbog toga funkcijske kretnje pod direktnim utjecajem okluzalnih čimbenika.
Parafuncijske kretnje su pod glavnim utjecajem ekscitacijskih podražaja iz CNS-a i osoba ih najčešće nije ni svjesna, stoga ni kontrola zaštitnim refleksima često nije adekvatna. Za razliku od funkcijskih aktivnosti gdje su sile usmjerene uglavnom vertikalno kod parafunkcijskih aktivnosti sile su uglavnom usmjerene ekscentrično što ih čini teže podnošljivima i povećava potencijal oštećivanja žvačnog sustava. Uz parafunkcijske aktivnosti vrlo često je vezana i muskularna hiperaktivnost odnosno stanje povećane statične toničke kontrakcije mišića. Pacijenti se obično ne javljaju zbog samih parafunkcija već zbog posljedica do kojih dovode.

Bruksizam

Bruksizam je teško dijagnosticirati zbog njegove noćne prirode. Karakteriziraju ga ciklički lateralni brusni pokreti tijekom noći, škripanje zubi, povišen mišićni tonus i velike sile koje djeluju na stomatognati sustav. Prvi simptomi su osjećaj ukočenosti čeljusti, bolovi u mišićima i umor koji se javljaju nakon sna. Najizraženiji simptom ovisi o najslabijem dijelu žvačnog sustava: muskularna TMD-a, intrakapsularni poremećaj ili oštećenje zubi i parodonta (brusne fasete, parodontoze, abrazija i sl.). Etiologija bruksizma nepoznata no vezana je uz ekscitaciju periferne muskulature iz CNS-a. Emocionalni stres značajan je promocijski čimbenik i u nekim slučajevima direktno utječe na intenzitet bruksizma. Ostali čimbenici koji utječu na bruksizam prvenstveno oni okluzalne prirode predmetom su daljnjih istraživanja. Konkluzivnih istraživanja o okluzalnim čimbenicima kao uzročnim u nastanku bruksizma nema, no dosadašnja istraživanja pokazuju aktivnost specifičnih okluzalnih okolnosti u promociji bruksističkih poremećaja.

 


 
TOP