online
priručnik


       2.8 Artikulatori
 

Parafunkcije



Artikulatori su mehaničke naprave čija je glavna svrha što točnija i individualnija reprodukcija kretnji donje čeljusti i odnosa među čeljustima. Glavna razlika između okludatora i artikulatora jest u tome što potonji mogu reproducirati i laterane kretnje, a ne samo šarnirsko otvaranje i zatvaranje. Glavna im je namjena izrada protetskih radova idealno usklađenih sa žvačnim sustavom.
Prema tipu konstrukcije dijelimo ih na arcon i non-arcon artikulatore. Položaj zglobnih tijela odnosno njihovih ekvivalenata u arcon artikulatoru istovjetan je njihovom položaju u TMZ-u. Kod non-arcon artikulatora taj je položaj obratan.

Slika 1 Položaj zglobnih tijela u non-arcon artikulatoru (zglobne jamice na donjem članu, kondili na gronjem članu)- Dentatus

Prema stupnju složenosti i svrsi uporabe artikulatora dijelimo ih na:
jednostavne - neprilagodive
poluprilagodive
i potpuno prilagodive artikulatore

Jednostavni ili neprilagodivi artikulatori razlikuju se od okludatora jer su sposobni reproducirati lateralne kretnje. No sve postavke su unaprijed definiranje prema srednjim vrijednostima i ne mogu se ili se mogu vrlo malo prilagođavati individualnoj situaciji. Za montažu u takav artikulator ne upotrebljavaju se obrazni lukovi već se montaža izvodi prema pravilu Bonvilova trokuta i standardiziranog odnosa protetske plohe prema kondilima.

Slika 2 Jednostavni - neprilagodivi artikulator


Kategorija poluprilagodivih artikulatora je najšira i obuhvaća artikulatore kod kojih se određeni parametri koju utječu na kretnje mandibule mogu individualno podesiti. Gornji model može se artikulirati pomoću obraznog luka za brzu montažu ili prema principu srednjih vrijednosti (Bonwillov trokut). Najčešći čimbenici koji se mogu prilagoditi su nagib kondilne staze i Bennettov kut no na tržištu postoje različiti artikulatori od kojih svaki ima mogućnost prilagodbe i nekih drugih parametara npr. incizalnog kuta.

Slika 3 Polupirlagodivi artikulator - Dentatus

Potpuno prilagodivi artikulatori su oni kod kojih se velika većina čimbenika koji kontroliraju kretnju mandibule može u potpunosti prilagodit. Najčešći čimbenici koji se mogu prilagođavati su: kut kondilne staze, putanja kodilne staze, Bennettov kut, Bennettov lateralni pomak (side shift), interkondilarni razmak, incizalni kut, visina putem incizalnog kolčića i drugi. Za prijenos odnosa gornjeg modela prema kondilima i referentnoj ravnini gornjeg člana artikulatora koriste se kinematski obrazni lukovi.

Slika 4 Potpuno prilagodiv artikulator

Slika 5 Detalj zglobnog mehanizma SAM 3 artikulatora sa izmjenjivim dijelovima


Slika 6 Dijelovi artikulataora koji služe za prilagođavanje pojedinih parametara: lijevo - nastavci s različitim vrijednostima Bennettova kuta, desno - nastavci za prilagodbu kondilne putanje, dolje incizalni tanjurić

Obrazni luk je naprava kojom se prenosi odnos gornje čeljusti prema kondilima odnosno bazi lubanje odnosno najpreciznije rečeno prema osno-orbitalnoj ravnini kod većine artikulatora. Osno orbitalna ravnina je arbitrarna ravnina koja je definirana sa tri točke: točkom orbitale (donji rub orbite) i dvjema točkama na kondilima kroz koje prolazi šarnirska os. O točnosti prijenosa ovisi odnos između udaljenosti kondila i zubi odnosno točna putanja zubi prilikom otvaranja i zatvaranja. Postoje dvije vrste obraznih lukova: za brzu montažu i kinematski. Obraznim lukom za brzu montažu otprilike prenosimo položaj šarnirske osi prema standardiziranoj vrijednosti (šarnirska os najčešće se nalazi oko 13 mm ispred tragusa). Kao referentne točke za prijenos koriste se ušni otvori i točka nazion ili orbitale. Najveća mu je prednost kao što mu i ime govori brza montaža i brz prijenos u artikulator no uz određenu malu pogrešku. Kinematski obrazni luk prenosi točnu šarnirsku os koju je prethodno potrebno pronaći i točno označiti. Treća referentna točka je orbitale. Prednost tog luka je vrlo visoka razina točnosti takvog prijenosa no i kompliciran postupak prijenosa. Neke vrste obraznih lukova mogu zabilježiti i interkondilarnu udaljenost i prenijeti je u za to predviđen artikulator.

Slika 7 Obrazni luk za brzu montažu

Za prijenos donjeg modela upotrebljavamo centrični registrat, a za prijenos točnih parametara koji kontroliraju kretnje mandibule ekscentrične registrate. Registrati mogu biti intraoralni i ekstraoralni. Intraoralni registrati izrađuju se u ustima pomoću voska i posebnim tehnikama. Centrični intraoralni registrat uzimamo pomoću krtog beauty pink voska koji puca već pri najmanjem neravnomjernom opterećenju i pomoću alu-voska čija dobra tečljivost i dimenzionalna stabilnost nakon stvrdnjavanja omogućuju dobivanje preciznih i postojanih impresija kvržica antagonističkih zubi.

Slika 8 Centrični registrat dobiven metodom intraoralne registracije šiljkom

Ekscentrični registrati bilježe kretnju lateorotruzije i protruzije sličnim postupkom kao i kod centričnog rezultata. Kretnja laterotruzije kasnijom montažom u artikulatoru definira točan Bennettov kut, a ekscentrični registrat protruzijske kretnje daje nagib kondilne staze.

Ekstraoralne metode bilježenja parametara koji kontroliraju kretnje mandibule su različiti i razlikuju se ovisno od proizvođača artikulatora. Najčešće se upotrebljavaju modificirani kinematski obrazni lukovi sa pločicama s milimetarskim papirom na kojima se ucrtavaju kretnje čeljusti. Takav obrazni luk nazivamo aksiografskim.

Slika 9 Ekstraoralne metode bilježenja parametara potrebnih za montažu u artikulator

 


 
TOP