online
priručnik


       2.9 Računalno potpomognute metode anallize žvačnog sustava
 

Parafunkcije




"IMAGING" METODE

U imaging metoda kojima se služimo pri pregledu stomatognatog sustava pripadaju:

Rtg metode:

  • intraoralne snimke
  • ortopan
  • kraniogrami
  • snimka zgloba po Schülleru
  • CT

Ortopan i intraoralne snimke najčešće su upotrebljavane snimke u analizi denticije kod poremećaja vezanih uz TMD. Ortopan je panoramska slika gornje i donje čeljusti na kojima su vidljivi TMZ-i interartikulacijski prostor. Za detaljnije analize ipak je potrebno učiniti specifične snimke TMZ-a, CT ili NMR-u.

Nuklearna magnetska rezonanca (NMR)

Nuklearna magnetska rezonanca je metoda kojom se uporabom jakih magneta pobuđuju ioni vodika u tijelu na zračenje radio valova kojima se stvara trodimenzionalna slika mekih i tvrdih tkiva. Upravo je svojstvo dobre reprodukcije i razlikovanja mekih tkiva bez uporabe kontrasta značajno za dijagnostiku intrakapsularnih i muskularnih poremećaja koji spadaju u domenu TMD-a. Posebna je prednost te metode mogućnost vizualizacije zglobne pločice, gornjeg i donjeg zglobnog prostora, retrodiskalnih tkiva te promjena na mišićima i tetivama.

 

 

U kineziološke - kompjuterizirane metode ubrajamo kompjuteriziranu aksiografiju i elektromiografiju

AKSIOGRAFIJA

Aksiografija je metoda koja upotrebljava mehaničke naprave za bilježenje kretnji mandibule. Razvojem tehnologije i uvođenjem računala mjerenja su postala preciznija i jednostavnija.
Kretnje svake pojedine točke donje čeljusti mogu se definirati kao kombinacija rotacije i translacije transverzalne šarnirske osi. Ako se bilježenje trodimenzionalnog statičkog i dinamičkog pomicanja donje čeljusti izvodi iz određene mjerne točke na šarnirskoj osi, mogu se izmjeriti i kombinirane rotacijsko-translacijske kretnje donje čeljusti. Te putanje kretnji nazivaju se aksiogramima. Kompjuterizirana aksiografija prvenstveno služi dobivanju individualnih podataka o pacijentovom čeljusnom zglobu, koji se kasnije upotrebljavaju za programiranje artikulatora. Za procjenu zakrivljenosti i nagiba kondilne staze služe protruzijske aksiografske putanje, dok putanje izvancentričnih kretnji služe za određivanje Bennettovog kuta i osnovnog oblika Bennettove kretnje mediotruzijskog kondila ("immediate side shift"). Za bilježenje podataka važnih za programiranje artikulatora većinom je dovoljan sustav bilježenja s okluzalno postavljenim donjim lukom. No takav način bilježenja ne omogućava bilježenje kretnji i položaja donje čeljusti vođene zubima. Ako se želi pomoću aksiografije doći do podataka o utjecaju okluzije na stanje čeljusnih zglobova, donji prijenosni obrazni luk mora biti pričvršćen na vestibularne plohe donjih zuba pomoću paraokluzalne žlice

Slika Aksiografski aparat Axiotron (SAM)

Komercijalni elektronički sustavi, kao što su Axiotron (SAM) i Cadiax (Gamma) primjeri su kompjuteriziranih aksiografa. Upotpunjavanje konvencionalnog aksiografa elektroničkim senzorima omogućava kompjuterizirano mjerenje, obradu podataka i pohranjivanje dobivenih podataka o kretnjama šarnirske osi. Osim poboljšanja u prostornom bilježenju putanja kretnji, vrlo je važna činjenica što se kretnje zabilježene izvan zgloba, čije su kretnje time iskrivljene, preračunavaju u stvarne putanje kretnji. To ispravljanje putanja putem interkondilnog razmaka, temelji se na mogućnosti istovremenog bilježenja kretnji oba čeljusna zgloba. Daljnja je prednost mogućnost mjerenja ubrzanja i usporavanja kretnji šarnrske osi, što upućuje na neruomuskularnu koordinaciju kretnji, kao i ne mehaničke zapreke u zglobu.

 

ELEKTROMIOGRAFIJA

Metoda je ocjene neuromuskularne komponente žvačnog sustava. Elektrode se postavljaju na specifične točke na koži iznad žvačnih mišiće te se elektroničkim sklopovima mjeri električni potencijal između dvije točke. Poželjno je da sam elektromiograf ima što više (u slučaju žvačnih mišića najmanje šest) izvoda kojima se istovremeno može mjeriti aktivnost mišića. Uobičajeno mjerimo aktivnost temporalnog mišića, masetera i mišića otvarača. Vrijednosti se mjere u različitim funkcijskih stanjima mandibule: npr. maksimalno stiskanje, ekscentrične kretnje, protruzija i sl. Funkcija mišića nedostupnih površinskim elektrodama (pterigoidni mišići) može se ispitati upotrebom intraoralnih iglastih elektroda.

Slika Postavljene elektromiografske elektrode

Izmjerene vrijednosti mišićnih potencijala individualne su i karakteristične za svakog ispitanika - pacijenta. No ekstremne vrijednosti, razlika između istovjetnih mišića lijeve i desne strane te promjene u obliku električnog signala najčešće odražava patologiju nastalu kao posljedica ili živčanog sustava ili poremećaja u mišićnom sustavu. Smanjena voltaže jednog ili više mišića najčešće ukazuju na poremećaj u živčanoj opskrbi dok normalne vrijednosti uz subjektivnu slabost mišića ukazuju na muskularni ili uz mišiće vezan poremećaj. Povišene vrijednosti prosječnih mišićnog napona najčešće ukazuju na akutne poremećaje koji su imobilizirani mišićnom kokontrakcijom.

 


 
TOP