![]() |
|
|
4.0 POJMOVNiK | |
|
|
||
|
|
||
|
|
Rotacijske osi kondila. Zamišljene osi koje prolaze kondilima mandibule ,oko kojih mandibula rotira. Kretnja mandibule može se odigravati u vidu rotacije oko sve tri zamišljene osi u kombinaciji s translacijom a. Vertikalna. Vertikalna os koja prolazi kroz “rotirajući “ kondil i
uzrokuje tzv. orbitirajuću funkciju suprotnog kondila. Budući da se orbitirajući
kondil (balansna strana) mora spuštati niz eminenciju artikularis, ne
može se niti izvesti čista rotacija oko vertikalne osi.
Šarnirska kretnja. Kretnja otvaranja ili zatvaranja oko šarnirske osi. Obično maksimalna čista rotacijska kretnja otvaranja iznosi oko 20 mm. Rotacija. Kretnja čvrstog tijela u kojoj svi njegovi dijelovi putuju u kružnom smjeru sa centrom na ravnoj liniji koja se naziva os rotacije. Translacija. Kretnja krutog tijela pri kojoj ravna linija koja prolazi kroz dvije točke uvijek ostaje paralelna sa početnim položajem. Kretnja se može opisati kao klizanje ili spuštanje. Translacijska kretnja. Kretnja u prostoru koja je karakterizirana linearnim gibanjem bez rotacije. Takvo gibanje može slijediti ravni put (pravocrtna translacija) ili krivulju ( zakrivljena translacija). Christensenov fenomen. Stvaranje prostora između posteriornih zubi bilateralno za vrijeme protruzije ili na balansnoj strain za vrijeme lateralne ekskurzije. Protruzijski i laterotruzijski registrati bilježe šupljine nastale Christensenovim fenomenom. Mandibularna lateralna translacija (Bennettova kternja). Translacijski dio lateralne kretnje. Taj pomak može nastati u čistom translacijskom obliku odmah na početku kretnje, ili u kombinaciji s rotacijom u kasnijem dijelu kretnje, ili oboje. Pri vizualizaciji ove kretnje treba se imati na umu da je kondil u osnovi jajolik a ne sferičan i da za vrijeme lateralne ekskurzije , kondil iregularnog oblika rotira simultano oko tri osi. 1. imedijatna lateralna translacija (immediate side shift). Translacijski
dio lateralne ekskurzije u kojem neradni kondil ide ravno medijalno kada
napušta centričnu relaciju. Bennettov kut. Kut koji nastaje između nagiba protruzijske staze i neradne strane kondilnog puta gledano u sagitalnoj ravnini. Lateralna kretnja (ekskurzija). Pomak mandibule u stranu obzirom na mediosagitalnu ravninu, koji je karakteriziran translacijom kontralateralnog kondila prema naprijed, dolje i medijalno. Znači, ako se mandibula pomiče u lijevolateralnu kretnju, lijevi kondil rotira a desni kondil translatira naprijed, medijalno i dolje po svojoj artikulacijskoj kvržici. Centričan. Sam pojam ne znači puno ako se ne veže uz termin kao što je "relacija" ili ”okluzija” Centrična relacija. Međučeljusni odnos u kojem kondili artikuliraju sa najtanjim avaskularnim dijelom diska, i zajedno s njim se nalaze u anteriornom i superiornom položaju nasuprot kosine artikularne eminencije, bez obzira na odnose zuba. Taj položaj se klinički prepoznaje kada se mandibula vodi superiorno i anteriorno i samo se izvodi čista rotacijska kretnja pri tome oko horizontalne osi. U centričnoj relaciji se kondil i disk zajedno nalaze u medijalnom položaju, tako da se taj položaj može smatrati i najmedijalnijim položajem mandibule. Ako je zdrav zglob.pravilno položen i postavljen u centričnu relaciju, on može podnijeti maksimum funkcijskog opterećenja bez znakova napetosti ili osjetljivosti. Kontakt u centričnoj relaciji. Položaj mandibule na luku zatvaranja u centričnu relaciju kada se zubi dotaknu. Centrična okluzija. Okluzija zubi kada se mandibula nalazi u centričnoj relaciji. (u protetskom smislu identično centralnoj okluziji) Retrudirani kontaktni položaj (RCP/RKP). Položaj mandibule koji je određen centričnom relacijom, gdje se pri zatvaranju ostvaruje inicijalni okluzalni kontakt. Maksimalna interkuspidacija. Maksimalni okluzalni kontakt ili interkuspidacija bez obzira na kondilarni položaj. Ovaj tip kontakta može ali i ne mora biti na putu zatvaranja u centričnu relaciju. Stara terminologija: stečeni centric, habituelni centric, interkuspidacijski položaj. Vertikalna dimenzija okluzije. Udaljenost između odabranih točaka na svakoj čeljusti kada su okludirajući zubi u kontaktu. Fiziološki položaj mirovanja. Položaj koji mandibula zauzima kada se glava nalazi u uspravnom položaju , a elevatori i depresori mandibule su u ekvilibrijumu u toničkoj kontrakciji, i kondili se nalaze u neutralnom i nenapregnutom položaju. interokluzijski slobodni prostor. Razlika između fiziološkog položaja mirovanja i vertikalne dimenzije okluzije. Normalna funkcija mastikatornog sustava. Žvakanje, gutanje, i fonacija. Granične kretnje. Mandibularne kretnje koje su ograničene anatomskim strukturama. Envelopa kretnji. Trodimenzionalni prostor opisan graničnim mandibularnim kretnjama. Envelopa funkcije. Trodimenzionalni prostor koji se nalazi unutar envelope kretnji a definiran je mandibularnim kretnjama prilikom mastikacijske funkcije kao i fonacije. Ekskurzija. Svaka kretnja mdibule koja
nastaje uslijed putovanja kondila izvan svog početnog položaja (CRa) Ekskurzija
je povezana sa tranzitornom kretnjom jednog ili oba kondila. Oblik zubnih
kontakata u ekskurzijama dsefinira okluzalnu shemu. a. Radna (funkcijska) strana. Lateralni segment denticije ili proteze
prema kojem se mandibula pomiče. U lateralnim ekskurzijama to je strana
na kojoj se nalazi rotirajući kondil. Kada se primjenjuje na prirodnu
denticiju ili protezu poduprtu zubima (dentalno), češće se upotrebljava
termin “funkcijska strana” Retruzija. Retrakcija ili posteriorna kretnja mandibule iz bilo koje točke. Lateralna protruzija. Protruzijska kretnja mandibule koja sadrži i lateralnu komponentu. Disfunkcija. Prisutnost funkcijske disharmonije između morfološkog oblika (okluzija, zglobovi) i funkcije (mišići i neuromuskularna funkcija), koji mogu rezultirati patološkim promjenama u tkivima ili uzrokovati funkcijske poremećaje. Parafunkcija. Svaka abnormalna funkcija
mastikatornog sustava, uključujući: Hiperfunkcija. Abnormalna količina normalne ili parafunkcijske aktivnosti. Uzajamno zaštićena okluzija. Okluzijski odnosi u kojima posteriorni zubi kontaktiraju u maksimalnoj interkuspidaciji ali ne i u lateralnim i protruzijskim kretnjama. Anteriorni zubi štite posteriorne za vrijeme ekscentričnih kontakata. Posteriorni zubi štite prednje u maksimalnoj interkuspidaciji. Često su kanini jedini zubi u kontaktu u lateralnoj kretnji a incizivi su jedini zubi koji dolaze u kontakt u protruzijskoj kretnji. Sinonimi: Anteriorno zaštićena okluzija, posteriorna diskluzija. Ova koncepcija okluzije je najčešća u odraslih sa prirodnom denticijom. Kaninom zaštićena okluzija. Modifikacija uzajamno zaštićene okluzije kod koje kanin na radnoj strain sudjeluje tako da diskludira sve ostale zube prilikom lateralne kretnje mandibule. Unilateralno balansirana okluzija (Grupna funkctija).
U lateralnim ekskurzijama posteriorni zubi radne strane kontaktiraju
kao grupa simultano sa kontaktom na anteriornim vodiljama. Efekat je da
se distribuiraju lateralne sile na multiple zube radije nego samo na kanin,
ili druge oslabljene anteriorne zube vodilje. Što više zubi nosi pritisak,
to manje opterećenje dolazi na svaki pojedini zub. Grupna funkcija sa
progresivnom diskluzijom je korisna kada su anteriorni zubi slabi ili
su nefunkcionalni. Bilateralno balansirana okluzija. Okluzija proteza u kojoj se ostvaruje grupni kontakt između posteriornih zubi simultano sa kontaktom na anteriornim vodiljama i pri i radnoj i balansnoj ekskurziji. Namjera takve okluzijske sheme je da se postigne stabilnost protezne baze u ekskurzijskim kretnjama. Bilateralno balansirana okluzija se rijetko nalazi u prirodnoj denticiji Okluzija. Svaki kontakt između incizalnih i mastikatornih površina gornjih i donjih zuba. Malokluzija. Svaka devijacija od fiziološki
prihvatljivog kontakta između nasuprotnih denticija.Kao što i “fiziološki
prihvatljiva” ima niz interpretacija, tako ima i malokluzija. Dentalna artikulacija. Dodirni odnosi maksilarnih i mandibularnih zubi kada se pokreću jedni nasuprot drugih. Mišićni kontaktni položaj (MCP). Položaj donje čeljusti elevirane voljnom kontrakcijom mišića do inicijalnog okluzalnog kontakta, pri uspravnom položaju glave. Ako nema smetnji prilikom zatvaranja, u asimptomatskih ispitanika, mišićni kontaktni položaj će odgovarati interkuspidacijskom položaju. To se može opisati kao sposobnost da se ponovljivo i precizno zubi sudaraju direktno u interkuspidacijskom položaju.
1. Parafunkcijski (nefunkcijski) kontakti. Nornalni zubni kontakti koji
se mogu prekomjerno razvijati uslijed bruksizma, stiskanja i sl.
Aksijalno opterećenje. Orjentacija okluzalnih sila na pojedinom zubu u smjeru vertikalne osi zuba. Periodontalni ligament je tako organiziran da bolje podnosi aksijalne sile od kosih sila. Anteriorno vođenje. Anteriorna determinanta mandibularne kretnje. Utječe na mandibularne kretnje ovisno o prijeklopu anteriornih zubi, koji je određen lingvalnim površinama maksilarnih anteriornih zubi i incizalnim bridovima ili labijalnim površinama mandibularnih anteriornih zubi. Na primjer., denticija koja je karakterizirana dubokim vertikalnim prijeklopom anteriornih zubi (overbite) kada je mandibula u položaju maksimalne interkuspidacije, vodit će anteriorni dio mandibule prema dolje pod strmim kutem za vrijeme protruzije, lateralnih i lateroprotruzijskih kretnji. Mali vertikalni prijeklop maksilarnih anteriornih zubi preko mandibularnih, neće diktirati takvu kretnju spuštanja, odnosno anteriorno vođenje će biti reducirano. Anteriorno vođenje ima različito značenje ovisno o tome da li se termin odnosi na prirodnu ili umjetnu denticiju. Anteriorno vođenje u prirodnih zuba. Može
se definirati kao dinamički odnos mandibularnih anteriornih zubi prema
maksilarnim anteriornim zubima za vrijeme čitavog opsega funkcije. Potpuno
je neovisno o kondilarnom vođenju i kao determinanta okluzije. Anteriorno vođenje u totalnih proteza. Anteriorno vođenje je incizalno vođenje, koje se postavlja na artikulatoru. Anteriorno vođenje na protezama je bitno radi harmoničnog balansa proteza i uglavnom se arbitrarno određuje. Horizontalni i vertikalni preklop anteriornih zuba se uspostavlja primarno prema estetskim, fonetskim i funkcijskim zahtjevima. Lakše se postiže bilateralno balansirana okluzija ako kut incizalnog vođenja ne prelazi veličinu kuta kondilarnog vođenja. idealno, incizalno vođenje u totalnih proteza osigurati će bilateralne posteriorne kontakte u cijelom opsegu funkcije. Kondilarno vođenje. Putanja kondila u temporomandibularnom zglobu (TMJ). iako primarno određena oblikom artikulirajućih površina, ligamenti i mišići također utječu na kondilarno vođenje. Kondilarno vođenje je posteriorna determinanta mandibularnih kretnji i omogućava raspon kretnji limitiran jedino koštanim strukturama, ligamentima i mišićima. Na primjer, kod protruzije, stupanj spuštanja prema dolje koji nastaje prilikom translacije kondila prema naprijed, ovisit će o visini i konveksitetu eminencije artikularis(tuberculum articulare). To znači, da će jako strm tuberculum voditi kondil u većem nagibu prema dolje, nego ako je tuberculum plići. Ravna putanja kondilarnog vođenja može se registrirati i prenijeti u artikulator korištenjem protruzijskog i lateralnih interokluzalnih registrata. Pomoću pantografskih i stereografskih registracija mogu se snimiti i prenijeti zakrivljene putanje u potpuno prilagodljiv artikulator. Kondilarna angulacija. Dio kondilarnog vođenja koji ovisi o nagibu puta kondila neradne strane kada se giba translacijskom kretnjom prema naprijed i medijalno, za vrijeme lateralne ekskurzije (Bennetov kut). To je kut po kojem kondil neradne strane putuje medijalno za vrijeme lateralne ekskurzije. Budući da je količina Bennetove kretnje direktno povezana sa veličinom kondilarnog kuta, često se spominje kao Bennetov kut. To se može vidjeti na poluprilagodljivim artikulatorima. Incizalno vođenje. Onaj dio anteriornog
vođenja koji se javlja za vrijeme protruzijskih kretnji mandibule a pod
utjecajem je prijeklopa, položaja i anatomije maksilarnih i mandibularnih
inciziva. Okluzijska ravnina. Zamišljena površina koja je u relaciji sa anatomijom kraniuma, a teoretski dodiruje incizalne bridove inciziva i okluzijske površine posteriornih zuba. U stvarnosti nije ravnina, nego predstavlja srednju zakrivljenost površina. Potporne kvržice. Kvržice koje primarno ostvaruju kontakt u maksimalnoj interkuspidaciji i odgovorne su za održavanje okluzijske vertikalne dimenzije. Normalno su to lingvalne kvržice maksilarnih zuba i bukalne kvržice mandibularnih zuba. Kvržice vodilje. Kvržice koje primarno ne podupiru okluzalnu vertikalnu relaciju u maksimalnoj interkuspidaciji, ali imaju ulogu u vođenju okluzijskih kontakata pri lateralnim kretnjama mandibule , obično su to bukalne kvržice maksilarnih zuba i lingvalne kvržice mandibularnih zuba . Speeova krivulja (anteroposteriorna krivulja) . Anatomska zakrivljenost okluzalnih površina zuba koja se spušta od vrhova donjih kanina i prati bukalne kvržice prirodnih premolara i molara , kontinuirano prema anteriornom rubu ramusa. Wilsonova krivulja ( mediolateralna-transverzalna krivulja). Konkavna ravnina koja dodiruje bukalne i<lingvalne kvržice mandibularnih molara. Osno-orbitalna ravnina . Horizontalna
ravnina koja prolazi kroz transverzalnu šarnirsku os i orbitalnu točku. Frankfurtska ravnina. Horizontalna ravnina koja prolazi kroz najnižu točku donjeg ruba orbite (orbitale) i najvišu točku ruba vanjskog slušnog hodnika (porion). Klasa I (Neutrookluzija). Normalni anteroposteriorni odnosi čeljusti, koji se prepoznaju po pravilnoj interkuspidaciji maksilarnih i mandibularnih molara. Klasa II (Distookluzija). Mandibularni
zubni luk je posteriorno u odnosu na maksilarni luk, mandibularni prvi
molar je distalno od maksilarnog prvog molara. Klasa III (Meziookluzija). Odnosi kod kojih je mandibularni luk anteriorno od maksilarnog luka u jednom ili oba segmenta. Mandibularni prvi molar je mezijalno od maksilarnog prvog molara. Mandibularni incizivi su obično u obrnutom preklopu. Vertikalni prijeklop (Overbite). Preklapanje maksilarnih zubi preko mandibularnih u vertikalnom smjeru, kada se posteriorni zubi nalaze u interkuspidacijskom kontaktu. Horizontalni prijeklop (Overjet). Horizontalni
pregriz gornjih frontalnih zubi ispred donjih, kada se posteriorni zubi
nalaze u interkuspidacijskom kontaktu. Anteriorno vođenje je pod velikim
utjecajem horizontalnog i vertikalnog prijeklopa. Na primjer, veliki vertilkalni
i mali horizontalni prijeklop maksilarnih inciziva rezultirati će strmim
anteriornim vođenjem, i obrnuto. Engram. Memorirani oblik mišićne aktivnosti. U pacijenata koji ne mogu postići maksimalnu interkuspidaciju u terminalnom šarnirskom zatvaranju, proprioceptivni engram djeluje tako da vodi mandibulu oko interference u stabilnu “habituelnu okluziju”. Shim stock. Tanka fleksibilna folija, debljine 0.005" , koja se upotrebljava za evaluaciju okluzalnih kontakata. Interokluzalna registracija. Registracija međusobnih odnosa zubi ili čeljust. Registracija centrične relacije odnosi se na bilježenje položaja čeljusti kada se kondili nalaze u centričnoj relaciji, a zubi malo izvan kontakta. Intrakapsularni poremećaj. Poremećaj položaja
ili oblika tkiva unutar kapsule TMJ. Škljocanje. Zvuk koji se čuje prilikom
kretnji u zglobu. Zatvoreno zakočenje. Unutarnji poremećaj TMJ kod kojeg je disk anteriorno dislociran, obično medijalno od kondila, gdje interferira sa kondilarnom translacijom i spriječava potpuno otvaranje usta. Pomak ili dislokacija diska bez spontanog povratka (redukcije). Otvoreno zakočenje. Stanje kada se čeljust
zakoči otvorena, bez redukcije, uslijed subluksacije kondila. Povrat (redukcija)
može zahtjevati profesionalnu pomoć .Ovakav oblik otvorenog zakočenja
je povezan s hipermobilnošću TMJ. |
|
|
||
|
TOP |